Nastavak legende kalibra GTA2 redovito ima vrlo nezahvalan posao. S jedne strane, mora zadovoljiti horde purista koji zahtijevaju da koncepcija i osjećaj igranja ne odstupaju od originala koliko Majka Tereza nije od večernje molitve. S druge, kritika ima neugodan običaj pokapanja igara (a naročito nastavaka) koje ne donesu ništa novo. Zadatak je teži utoliko što je prvi GTA probio granice PC igranja i dobrog ukusa istovremeno. Prve tako što je ponudio koncept toliko minimalistički da praktički nema ništa osim kostura luđačke arkadne igrivosti. Druge, tako što je igrača stavio u ulogu toliko neprilagođene individue, da igru ni simpatična i jednostavna grafika nije izvukla iz nekomercijalnog ponora 18+ ratinga. No, jednostavnost i zarazna igrivost su u kombinaciji s arkadnim osjećajem i blasfemičnim kriminalom kao temom učinili GTA bezvremenskom underground legendom. Priča o GTA se nastavlja institucijom sequela, svete krave koju nas je Hollywood naučio smjerno obožavati. Nastavak pokazuje kako ništa u originalu nije bilo strgano, pa se ni ne trudi pretjerano išta popraviti. Pogled je i dalje top-down, igrač je i dalje sprite koji skuplja oružje, krade aute i obavlja prljave poslove, a zadržani su i ogromni gradovi koji ostavljaju dojam živih sistema, neovisnih o igraču. Propagandni trik na kutiji kažekako je sada sve jedan ogromni grad, no kako ćete ga posjećivati četvrt po četvrt, ovdje se efektivno ništa nije promijenilo. Dakle, uz pomalo PSX-ovski jednostavnih komandi vi kao uber-kriminalac trčkarate uokolo, kradete automobile izbacujući vozače iz auta kad zastanu na semaforu, komunicirate s mafijom i prema potrebi bježite od pandura.
Grafika je obogaćena D3D i Glide podrškom te većim rezolucijama, a zadržano je i lagano zumiranje akcije kada se lik sporije kreće. Grafika i zvuk su bez daljnjeg poboljšani, no meni se osobno ne sviđa previše što je sve pomalo karikirano i 'manje ozbiljno' nego u prvom dijelu. GTA 2 je smješten u poprilično pubertetsku i neduhovitu viziju budućnosti, a bande i likovi su učinjene apsurdnima. Valjda kako bi ubijanje i nasilje imalo manju težinu. Misije su u duhu takvog lošeg futurističkog settinga i često graniče s blesavim, a humor na kojem inzistiraju samo će mlađim igračima biti stvarno 'mrak'. No na sve ovo se relativno lako naviknuti, a još uvijek vam glede čiste igre ostaje solidna i tehnološki ispeglana replika neponovljivog prvog dijela. A ima i dobrih promjena, naravno. Sada je u svakom gradu situacija znatno kompleksnija, pošto imate mjerače u kutu ekrana koji vam govore u kakvim ste odnosima s tri bande u tom kvartu, a ovo utječe i na spremnost dotičnih da vam povjere neku misiju ili pokušaju smjestiti metak u glavu. Također, više nije moguće ubijati policajce neograničeno dugo, jer kako postajete gora prijetnja, vama će se baviti sve više instance održavanja reda i mira - prvo panduri saobraćajnog tipa, pa 'mirotvorci' naoružani mašinkama i oklopljeni pancirnim prslucima, te na kraju specijalci i šlag na torti - vojska, koja će tenkovima i džipovima pretvoriti cijeli grad u ratnu zonu.
Misije su sada znatno kompleksnije, a u mnogo slučajeva i toliko teške da su gotovo nemoguće. Dobro je to što je igra nelinearna, s mogućnosšću izbora za koju ćete bandu raditi, tako da misije koju su vam preteške ili vas zamaraju uopće ni ne morate pokušavati obaviti. Nakon dužeg igranja jednog kvarta, pomalo zna iznervirati obavljanje prvih pet koraka neke misije kod koje uvijek zapnete tek na šestom. Pogotovo ako se radi o nekom vremenski ograničenom trčanju s jednog na drugi kraj grada istovremeno štiteći nekog mafijaškog bossa... shvatili ste? U većini slučajeva, dobra je ideja opskrbiti se povećim arsenalom, koji je u drugom nastavku dodatno proširen. Tako su tu sada pištolji, bazuka, SMG, molotovljevi kokteli, bacač plamena i nekakav električni pištolj koji funkcionira po chain lightning principu, odnosno baca iskru koja osim pogođenog pješaka prži i nekoliko susjednih.
Multiplayer je jednostavan, ali kao i ostatak igre jednostavno neopisivo dobar. Ako iz recenzije niste u stanju nazrijeti koliko je zapravo zabavno juriti ogromnim gradom i tražiti druge igrače, jednostavno prihvatite to kao činjenicu. Shvatit ćete tek kad susretnete prijatelja - vi u autu, a on blokirao cestu sa cisternom i 10-ak olupina policijskih auta. Zaletite se u blokadu svojim Romerom (solidan, čvrst ali relativno spor auto), pa onda iz eksplozije koja slijedi kad on baci Molotovljev koktel itrčite u zaklon iza zgrade dok vas on zasipa mecima iz automatske puške. Nakon toga on potrči za vama, no do tada ste već izvukli bakicu iz nekakve bube i sad odjednom on izgleda smiješno, dok stoji nasred ulice sa tim mitralješčićem... Ovako frenetičnom akcijom može se podičiti malo koji 3D shooter. Dakle, partija u LAN-u je apsolutni san. Na kraju, ostaje pitanje vrijedi li nabaviti GTA2. Ako ste igrali prvi dio, pitanje je riješeno - drugi će vam zasvirati na strunama nostalgije i probuditi stare strasti. Ako niste, ovdje vas službeno pozivamo da date šansu jednoj od najigrivijih i najzabavnijih igara ikada, čiji su hardverski zahtjevi pored svega smiješno niski.
Ned Apr 01, 2007 1:38 pm
