Jade Empire Special Edition

Kreatori legendarnih RPG-a poput Baldurs Gatea, Neverwinter Nightsa i Star Wars KOTOR-a prenijeli su svoju donedavnu Xbox ekskluzivu i na PC. Čitajte dalje i saznajte kako je prošla konverzija.




Čim vidite ime BioWare, znate da ćete igrati RPG naslov, a velike su šanse da će taj naslov biti i kvalitetan. Svatko malo upućeniji u svijet gaminga znat će prepoznati naslove poput Baldur's Gatea, Neverwinter Nightsa, Star Wars: KOTORa. Ovim trima igrama je zajednička jedna stvar – sve ih je ''kovao'' BioWare, sve tri su RPG-i, i sve su vrhunske kvalitete. Još jedna stvar, sve igre su u svoje doba unijele neke inovacije u svoj žanr, odnosno neke ideje iz drugih igara su uspjele dovesti do savršenstva. Čitate ovo, i razmišljate kako će igra čiju recenziju upravo čitate zasigurno dobiti samo hvalospjeve, jer što može poći po zlu? To vam neću otkriti odmah na početku, jer koji je onda smisao čitanja svog teksta ispred vas. Ništa se ne brinite, zavalite se u vaš omiljeni stolac na kojemu i tako i tako provodite sate gubeći oči buljeći u ekran, duboko udahnite, zamislite da ste na nekoj planini i dišete svježi, umjesto smrdljivi zrak iz sobe koju niste prozračili 3 tjedna i počnite čitati pusta slova još jedne recenzije koja se nalazi pred vama.

Priča

Nakon uvodne animacije koja je jednom riječju krasna naći ćete se u ulozi lika kojemu ste prethodno vi nadjenuli ime i napravili ga da bude upravo onakav kakav vama odgovara (o ovome malo kasnije). Vi ste učenik drevnih orijentalnih vještina i vaša obuka samo što nije završila, točnije pred vama stoji još samo jedan završni ispit. Trenirate pod vodstvom učitelja Lia, u školi koja se nalazi povrh malog seoceta imena Two Rivers. Svima u školi vi ste neka vrsta uzora, osim vašem suparniku u svemu maštovitog imena Gao the Lesser. U grad dolaze gusari, za koje se ispostavi da su ustvari bili pripadnici elitne careve vojske, a koje ne prati baš dobar glas. Vaš učitelj uspije poraziti vođu gusara i oni odlaze, međutim Gao u svom metežu oko toga upotrijebi zabranjenu magiju u školi i zbog toga biva izbačen. U razgovoru s učiteljem koji slijedi nakon toga otkrijete da ste vi posljedni preživjeli pripadnik drevnog reda Spirit Monkova, te ste vi jedina nada da spasite svijet od vojske duhova i demona koji su zbog narušene ravnoteže između njihova i pravog svijeta počeli dolaziti u naš. Kada se otisnete na putovanje u igri vas čeka otprilike dvadeset do dvadeset pet sati igre, s polaganim otkrivanjem danje priče koja je zanimljiva i jako dobro ispričana ali nije nešto revolucionarna jer se radi o tipičnoj borbi dobra i zla.

Kao što je danas trend u mnogim igrama, tako i ovdje možete odabrati da li ćete naginjati strani dobra ili strani zla. U igri se to naziva ''the way of open palm'' iliti ga po naški put otvorenog dlana (da, znam da prijevod zvuči loše) i ''the way of closed fist'', odnosno put zatvorene šake. Open palm je u biti svojevrsni light side, a ukoliko ipak preferirate zločeste likove opredijelit ćete se za closed fist. Kada tek započnete igrati bit ćete sasvim neutralni, a tijekom igre ćete postupno, ovisno o vašim postupcima sve više i više naginjati na jednu stranu, što će se na kraju i odraziti na sam ishod priče.

Gameplay aka igrivost aka o svemu po malo

Ajmo bez okolišanja odmah spomenuti po meni najjaču stranu igre – dijaloge. Čim započnete priču s prvim likom u igri odmah nakon uvodnog tutoriala shvatiti ćete da je ovaj element igre među najboljima u svojoj klasi. Nakon svake rečenice koju izgovori lik s kojim razgovarate ćete moći birati što da mu odgovorite, i tu će uvijek biti najmanje tri opcije, a nerijetko i njih pet ili šest. Ovisno o tome koji odgovor odaberete dobit ćete određeni broj ''bodova'' za lošu, odnosno dobru stranu. Ništa novo, ali način na koji je to ovdje riješeno je jednostavno bez zamjerke. Također u dijalozima ćete uvijek moći izabrati na koji način ćete nešto riješiti, odnosno da li ćete uopće riješiti problem neke osobe i takve stvari. Primjerice u jednom restoranu kuhar će vas zamoliti da isprobavate njegova jela, ali će vas također upozoriti da bi ta jela mogla biti smrtonosna po vas. Odmah ga možete odbiti i ne upuštati se u danje eksperimentiranje, ili pak možete prihvatiti. Ponudit će vam par jela, a ako ih sve uspijete preživjeti dobit ćete opciju da probate još jedno jelo koje će vam udvostručiti nagradu koju ćete dobiti. Ukoliko i to preživite kuhar će biti fasciniran, te vas pitati da li je jelo dobro i da li mu preporučate da ga proba. Budući da je jelo kvalitete boljeg otrova trebali biste mu reći da ga nikako ne bi smjeo davati mušterijama ili iskušavati i pokupiti nagradu, ali možete mu i slagati da je jelo perfektno, nakon čega će ga on probati i umrijeti, a vi ćete mu uzeti sve što ima kod sebe i mnogo više profitirati, ali ćete biti korak bliže tome da postanete bad guy, odnosno bad girl.



Još nisam spomenuo ništa o kreaciji vašeg lika, pa da se i tim pozabavim. Birate između šest likova, tri muška i tri ženska. Premda to ne piše, jedan lik će se više oslanjati na sirovu snagu, jedan na brzinu i ubojitost a jedan na magije. Likovi imaju tri osnovne karakteristike, a to su: body, spirit i mind. Body je vaša tjelesna snaga, i unaprjeđivanjem ovog talenta imati ćete više healtha i jače udarce. Spirit je povezan s vašim Chijem, koji pojačava određene magične stilove i sposobnosti, a mind jača vaš focus koji vam omogućava korištenje određenih borbenih stilova i korištenje neke vrste slow motiona. Preporučljivo je da istovremeno unaprijeđujete najmanje dva stila, jer neki će protivnici biti otporni na sve vrste magija, a neki na sve vrste običnih napada, tako da uvijek budete spremni. Kako napredujete kroz igru dobivati ćete nove borbene stilove. Ključ pobjede u borbama je to da se u pravom trenutku prebacite u određeni stil. Jer, dok ste primjerice u Iron Palmu (jedan od stilove) ćete biti mnogo sporiji ali ćete raditi puno veću štetu, a dok ste u Viperu ćete se brže kretati i zadavati udarce, ali će ti udarci biti mnogo slabiji od udaraca u Iron Palmu. Sada primjerice naletite na nekog protivnika koji se bori samo na daljinu i samo magijama. Najprije prebacite u Viper, brzo dođete do njega i zadate mu par udaraca da ga ometete u prizivanju određene magije, zatim se prebacite u Iron Palm i jakim udarcima ga dokrajčite. U igri postoji još zaista mnogo stilova, a sada samo možete zamisliti sve kombinacije koje su vam na raspolaganju da uništite protivnika. U borbama također možete koristit focus, koji će usporiti vrijeme oko vas, te ćete tako moći brže unakaziti protivnika, nešto kao bullet time u Max Payneu, samo bez pištolja i pušaka. U borbama će također sudjelovati i likovi koje ćete susretati na vašoj strani, ali obično ćete moći koristiti samo jednog dok će drugi čekati u gradu ili gdje ste ga već ostavili. Ovo je jako dobro riješeno, jer kada se vi borite s protivnicima koji su otporni na sve vrsta magija, a vaše najjače oružje su upravo one, sa sobom ćete uzeti lika koji je jak u korištenju oružja nepovezanog s čarolijama. Sve u svemu, borba je zanimljiva i dinamična, i redovito će vas tjerati na brzo razmišljanje, ali nakon nekog vremena i uza svo mijenjanje stilova može postati malo monotona, jer su protivnici, jednom kada uđete u film prilično lagani. Tu stvar može spasiti to što u bilo kojem trenutku u igri možete promijeniti njezinu težinu, tako da ukoliko vam je neki boss pretežak i ne možete ga ubiti iz ne znam koliko pokušaja samo smanjite težinu, a nakon bossa ju vratite na staro (znam da je papčinski, ali štedi živce). Budući da svaki RPG ima razne armore, oružja i slične stvari koje možete koristiti pitate se što je s tim ovdje. Da, toga ovdje nema, i to je nesumnjivo jedan od minusa ove igre. Dok štitove uopće nećete moći nositi kroz cijelu igru, tj. oni ne postoje, svako iduće oružje koje uzmete će automatski zamijeniti ono prethodno, bez mogućnosti da ga ponovno dobijete. Nakon otprilike pola sata igranja ćete dobiti nekakvu ogrlicu u koju ćete moći umetati različite dragulje. Maksimalno u njoj možete imati tri dragulja istovremeno, i to je u biti jedina stvar od opreme koju u igri možete kontrolirati. Nekima će se ovo i svidjeti, ali ukoliko ste pravi RPG fan znate koji je lijepi osjećaj naći komad novog i boljeg oklopa, a ovdje taj osjećaj nažalost izostaje. I na kraju da spomenem još jednu zgodnu stvar, mini igru s avionom. Između nekih misija ćete morati upravljati malim letalom koje podsjeća na one avione iz prvog svjetskog rata. Tada se pogled seli u ptičju perspektivu i sve postaje 2d, a sve skupa ima štih kao da igrate neku igru s automata. Stvar zna dobro doći da se odmorite od uobičajenog gameplaya, ali nije ništa spektakularno.

Tehnikalije

Budući da je ovo prerada igre s Xboxa (još jednom napominjem, prerada a ne port) igra izgleda prilično, da se tako izrazim *ebeno. Sami likovi su jako dobro i realno napravljeni, i puni su života i fluentnosti. Izraz lica kada pričaju je izvrsno napravljen, ali to nije ništa u usporedbi s kretnjama u borbi koje su predobre. Kretnje su realne i glatke, a kada udarite protivnika imati ćete osjećaj da ste ga doista udarili, i da protivnik ima određenu masu i težinu. Sve to prate blještavi tragovi i razne druge fancy điđe-miđe, koje borbi daju izuzetnu živost, a da biste to doista vidjeli nije dovoljno baciti pogled na screenove nego to sve zaista vidjeti u pokretu. Kamera u borbi to sve prati iznenađujuće dobro, jedino ponekad zna zapeti za neki objekt, ali to se stvarno rijetko dešava i ne traje dugo.




Okoliš je također impresivan, s detaljnim teksturama, i raznim efektima koji daju velik doprinos mističnoj orijentalnoj atmosferi koja prevladava u igri. Izlazeće sunce koje se pokušava probiti u mračnu šumu, žive gradske ulice, mistične i mračne pećine, turobna ribarska sela, lokacije su zaista raznolike, i taman kada se nečega zasitite će doći potpuno drugačiji okoliš, za svaku pohvalu. In-game animacije na koje ćete često nailaziti su također malo remek-djelo, i uživati ćete gledajući ih. Stvar s pravim FMV animacijama je malo drugačija. One jesu zanimljive i sve, ali pate od prevelike zrnatosti, i nekako su puno lošije napravljene od in-game animacija. Da se razumijemo, one nisu iritantne ili tako nešto, samo kvalitetom odskaču od ostatka igre, barem u tehničkom smislu. Ako ništa, barem se ne pojavljuju često, a i niste prisiljeni gledati ih. Zvuk u igri je na razini grafike, što znači odličan. Autentična muzika, zvučni efekti borbe i ostali pozadinski zvukovi su za svaku pohvalu, gotovo da biste mogli zažmiriti i meditirati na njih. Međutim, najimpresivniji od svega je voice acting. Kao što sam već spomenuo, u igri se nalazi mnogo dijaloga, i svi do jednoga imaju prave glasove, koji su odglumljeni savršeno, s pravim glumcima. Ovo me posebno iznenadilo i razveselilo, jer u ostalim igrama se obično uopće ne pazi na voice acting i gotovo da se uzimaju slučajni prolaznici s ulice, tako da palac gore za ovo.

Do druženja

Kao što ste mogli pročitati, Jade Empire je jedna prije svega lijepa i šarmantna igra, s nekim manjim manama, koje mogu upasti u oko, ali svakako ne toliko da zasjene sve kvalitetne strane igre, kojih je mnogo. Ukoliko ste igrali Xbox verziju ove igre onda ćete zasigurno s guštom zaigrati i ovu, jer igra je samo poboljšana, nigdje nije okrnjena kao što sam mislio da će biti. Svi fanovi ne toliko tradicionalnih RPGa svakako kupite igru, a vi ostali ju barem probajte zaigrati, ako ništa drugo radi atmosfere i grafike koje su na samom vrhuncu današnje ponude. Budući da me inspiracija napušta, a i bliži se vrijeme ručka, najbolje da završim s ovim tekstom, jer znam da vam se ionako ne daju čitati pametovanja recenzenta koji je gladan i još k tomu bez inspiracije. Doviđenja!