POZITRONI

Prije nego zaglavimo u svijetu znanstvene fantastike, dobro bi se bilo zadržati na samim temeljnim činjenicama o pozitronima. Pozitroni su, najjednostavnije rečeno, antičestice elektrona, odnosno pozitroni su u antimateriji ono sto su elektroni u materiji. Pozitron za razliku od elektrona (e-) nema negativan naboj već pozitivan (e+), ima spin 1/2 i identične je mase kao i elektron. Prilikom "sudara" tih dvaju cestica dolazi do oslobađanja energije u vidu dva fotona gama radijacije. Danas se u mnogobrojnim čestičnim akceleratorima rade pokusi sa pozitronima i njihovim sudaranjem sa ostalim česticama...

Zašto su pozitroni zanimljivi? Pozitrone su u vrijeme njihovog otkrića (1928.godina, Paul Dirac je "otkrio" pozitrone kao neizbježan rezultat svojih jednadžbi a 1932. pozitrone je prvi promotrio Carl D. Anderson, zaslužan i za ime "pozitron"; pozitron je inače i prvi dokaz da antimaterija postoji) pisci znanstvene fantastike počeli koristiti za svoja djela jer se tada o pozitronima i njihovoj mogućoj primjeni nije mnogo znalo. Isaac Asimov, jedan od najpoznatijih pisaca znanstvene fantastike, mozgove robota je utemeljio na pozitronima te ih time ucinio "naprednijima", primjerice u vidu da mogu posjedovati svijest.


Serijal Star Trek: The Next Generation je prvi serijal u kojem su se pojavili androidi (Data, Lal, Lore, B4) sa vrlo kompleksnim pozitronskim mozgovima - sve zahvaljujući Asimovoj ideji. Data u TNG epizodi "The Offspring" stvara potomka, Lal, koja je imala puno kompleksniju pozitronsku mrežu od njega samoga sto joj je omogućilo ne samo razvoj svijesti već i osjećaja. Lal međutim nije preživjela kaskadno uništenje pozitronske mreže nakon nekog vremena. Pozitronski mozak u Star Treku je stvorio Dr. Noonien Soong, prvi znanstvenik koji je Asimovov san učinio stvarnim, androide je stvarao na svoju sliku.

Pozitronski mozak u skorije vrijeme sigurno neće biti stvoren, prvenstveno jer je riječ o antičesticama. Anticestice se danas mogu stvoriti i držati u magnetnom polju izuzetne jačine, dok bi u prvom kontaktu sa materijom prestale postojati, odnosno cestice antimaterije i materije bi se međusobno uništile, stoga je vrlo teško i zamisliti nešto poput pozitronskog mozga. No znanost napreduje, tko zna... možda ćemo jednog dana imati Datu veličine Eiffelovog tornja čiji će mozak biti pet CERN laboratorija. U najboljem slučaju…