Da bi neko tijelo putovaslo kroz vrijeme, potrebno je da njegovo gibanje kroz vrijeme bude neprirodno, odnosno ubrzano ( putovanje u budućnost) ili obrnuto (vraćanje u prošlost). Putovanje kroz vrijeme, odnosno putovanje u prošlost, je uvijek stvaralo velike probleme zbog mogućih nelogičnosti.
Prvi primjer je poznati "paradoks djeda". Ako netko putuje unatrag u vrijeme i ubije nekog svojeg pretka, to znači da se putnik kroz vrijeme nikad neće roditi. Ako se neće roditi, kako je mogao putovati unatrag kroz vrijeme i ubiti svog pretka? A opet, ako se nije rodio i ako nije putovao unatrag kroz vrijeme, kako je njegov predak stradao? Ovo je prvi i najvažniji paradoks, u isto vrijeme najjednostavniji i najteži jer se sastoji od dva paradoksa (1. kako se vratio unatrag ako se nikad nije rodio; 2. ako se nije rodio, tko mu je ubio pretka).
Također je sličan paradoks crvotočine: zamislite crvotočinu čija oba ulaza su vrlo blizu i gledaju u istom pravcu poput slova "u". Kad uđete u lijevi ulaz izađete iz desnog ali nekoliko sekundi u prošlost. Ako dođe neki čovjek i ispali metak u lijevi ulaz, metak je trebao izaći još prije nego je hitac opaljen, ubijajući onog tko ga je ispalio prije nego se to zapravo dogodilo!
Ako smatramo da postoji samo jedna vremenska linija, tada nakon narušavanja prošlosti (ubojstvo djeda) nestaju putnik kroz vrijeme i sve ono u budućnosti što je ovisilo o onome što je narušeno, odnosno, nastaje nova vremenska linija. No moguće je i to da putnik neće nestati nego će živjeti u drugoj vremenskoj liniji.
Po teoriji paralelnih svemira odnosno alternativne budućnosti, svakog trenutka nastaje ogroman broj svemira a u svakom se odvija po jedan mogući scenarij događaja na kvantnoj razini. Prema tome, putovanje u prošlost jednostavno stvori novi vremenski pravac. Na taj način putnik kroz vrijeme nikad ne može ubiti svojeg djeda nego potencijalnog djeda od svoje paralelne verzije, te to neće utjecati na prijašnji vremenski pravac.
No, po nekim teorijama, jednostavno je sudbinski određeno da putnik kroz vrijeme ne naruši nešto što bi stvori paradoks djeda. Postoje dvije teorije vremenskih petlji. Po prvoj, vremenska petlja nastaje u nekom trenutku i od tada pa zauvijek se nastavlja. Po drugoj, vremenska petlja traje oduvijek te je posljedica stvorila uzrok. No teorija o petljama oduvijek je gotovo nemoguća jer nakon bezbroj ponavljanja sigurno je da će nešto poremetiti petlju.
Također postoje problemi poput količine energije potrebne za otvaranje vremenskog procijepa, mogućnosti narušavanja energije i mase u svemiru ako se putnik kroz vrijeme miče, ili činjenice da bi nakon nekog vremena (ako vremenska kapsula miruje) putnik umro od radijacije koja postane opasna zbog Dopplerovog efekta.
Pet Mar 30, 2007 6:01 pm