Pri pojavi warp pogona i međuzvjezdanog putovanja, te nakon prvog susreta sa Vulkancima, ljudi su shvatili da će im osim samog sredstva za putovanje između zvijezda trebati i način komunikacije sa novim, njima nepoznatim vrstama.
Razvoj univerzalnog prevoditelja zvjezdane flote započinje u 22. stoljeću, preciznije, negdje oko 2151. U početku je univerzalni prevoditelj bio dio glavnog brodskog računala i služio je za komunikaciju između brodova, dok bi za potrebu prevođenja tekstova i razgovora izvan broda bio potreban vičan lingvist, koji je uz pomoć računalne baze podataka obavljao tu vrlo tešku i ponekad nezahvalnu zadaću. U svojim počecima prevoditelj se oslanjao na analiziranje velike količine uzoraka tuđinskog jezika i sintakse, te je potom stvarao prevoditeljsku matricu koja se je kasnije koristila za prevođenje u stvarnom vremenu. Za kvalitetno prevođenje bilo je potrebno (i još uvijek jest) osigurati izdašan izvor jezika, kao što je na primjer razgovor dvaju, ili više, pripadnika rase. Ovaj način rada univerzalnog prevoditelja zadržao se je i u kasnijim razdobljima.
U 23. stoljeću univerzalni prevoditelj smanjen je na uređaj u obliku štapa kojeg su timovi nosili u shuttlovima, kako bi posada mogla komunicirati sa novim rasama. Osnove rada univerzalnog prevoditelja objasnio je sam kapetan Kirk, kada je otkrio "skrovište" legendarnog Zeframa Cochranea na planetu u Gamma Canaris sustavu. Univerzalni prevoditelj sada je mogao analizirati i uzorke moždanih valova stranih bića i pretvoriti ih u ljudima razumljiv govor. Tako je univerzalni prevoditelj mogao služiti i za komunikaciju sa telepatskim bićima, te je također ubrzavao stvaranje prevoditeljske matrice pri kontaktu sa novim bićima.
U 24. stoljeću osnovna tehnologija univerzalnog prevoditelja nije se mnogo promijenila, već je došlo do njegove minijaturizacije. Univerzalni prevoditelj više nije nezgrapan uređaj, već je integriran u komunikacijske bedževe, a neki su toliko maleni da stanu u uho (Ferengiji koriste takav tip univerzalnog prevoditelja).
Rad prevoditelja nije uvijek blistav i bezgrešan, za prevođenje nekih jezika prevoditelji se moraju dodatno konfigurirati kako bi mogli vršiti uspješno prevođenje, dok je u drugim slučajevima potrebno jako puno vremena kako bi prevoditelj sakupio i obradio dovoljno uzoraka jezika za uspješno prevođenje. Neke vrste prevoditelja osjetljive su na mehanička oštećenja ili na određenu vrstu radijacije.
STVARNI SVIJET
Kula babilonska - umjetni prevoditelj
Svima onima koji su prelijeni za učenje stranih jezika stiže mala pomoć. Američki znanstvenici stvorili su uređaj nazvan Kula babilonska, koji prevodi s jednog jezika na drugi.
Korisnik samo treba tiho izgovoriti riječ na svom jeziku i ona će biti prevedena i pročitana na drugome. Znanstvenici su ovaj učinak usporedili s gledanjem sinkroniziranog televizijskog programa.
Cijeli sustav, koji je opisan u novom broju magazina New Scientist, još nije u potpunosti precizan, međutim znanstvenici tvrde da je tehnologija "nadomak ostvarenja", odnosno da je na dobrome putu da postane u potpunosti funkcionalna.
Sustavi za prevođenje koji se sada upotrebljavaju funkcioniraju preko softvera za prepoznavanje govora. Ali ljudi trebaju govoriti glasno i potom neko vrijeme čekati da prijevod bude izgovoren, što cijelu konverzaciju čini kompliciranom.
Novi uređaj koji su razvili znanstvenici na Sveučilištu Carnegie Mellon u Pittsburghu je drugačiji. Elektrode pričvršćene na vrat i lice detektiraju pokrete kada osoba tiho izgovara riječi i fraze.
Zahvaljujući ovim podacima, računalo može raspoznati zvukove i potom od ovih njih napraviti riječi.
Nakon toga sustav je u stanju prevesti riječi na druge jezike koje će izgovoriti umjetni glas.
Tim znanstvenika trenutačno ima dva prototipa ovog uređaja: jedan koji prevodi s kineskog na engleski jezik i drugi koji može prevoditi s engleskog na španjolski ili njemački.
"Ako se koristi mali vokabular od samo 100 do 200 riječi, točnost iznosi 80 posto", rekla je znanstvenica Tanja Schultz.
No, ako se koristi cijeli rječnik, odnosno puni vokabular, onda je točnost znatno manja.
"Ideja je ta da izgovorite riječ na engleskom i da vam se ona vrati na kineskom ili nekom drugom jeziku", objasnila je.
Krajnji je cilj ovog istraživanja, kako tvrde znanstvenici, da jednom možete normalno voditi razgovor.
Chuck Jorgensen, znanstvenik pri Nasa's Ames Research Centeru u Moffett Fieldu u Kaliforniji rekao je za New Scientist: "Ovo pokazuje da je tehnologija zaista nadomak ostvarenju."
"Ovaj rad je vrlo zanimljiv. Mnoge grupe rade na prevođenju audiopodataka na različite jezike, međutim ovo je drugačije od onoga do čega sam ja prije došao. Oni ne rade s pravim akustičkim signalom", komentirao je Phil Woodland, profesor informacijskih znanosti na Cambridgeu.