Flatout 2

Od prošlog izdanja FlatOuta koje je ujedno bilo i prvo, prošlo je gotovo godinu dana. Moramo priznati kako smo se morali podsjetiti o čemu se u spomenutom uopće radilo jer neki jači dojam u to doba na nas nije ostavio. Bio je zabavan neko vrijeme, no onda smo jednostavno izgubili interes jurcati stazama i/ili razbijati vozila u posebnim događajima. Nekako je čitava igra djelovala niskobudžetno, premda je imala krug fanova koji su je hvalili. Kao što se da zaključiti, mi nismo bili previše oduševljeni, no razvojni tim Bugbear vjerojatno je, jer pred nama je drugi dio ove, nazovimo je tako, sportske simulacije.


Kao i u prvom dijelu, okosnicu igrivosti čine žestoki sudari izmišljenim vozilima dok je pobjeda u drugom planu. Ne doslovce, jer u sve tri kategorije je napredovanje moguće isključivo pobjedama, no do istih je nemoguće doći bez izguravanja protivnika s ceste, podmuklih udaraca i raznih smicalica koje ostavljaju privremena obilježja na vozilima. Autori su u jednoj najavi spomenuli fantastičnu brojku od gotovo pedesetak deformabilnih dijelova na svakom vozilu, no nama se nekako činilo da uvijek stradavaju branici, kotači i vrata. Moguće da neki sitniji dijelovi otpadaju, ali uistinu nismo tako nešto zamijetili. Svaka je klasa vozila priča za sebe i kao da je prilagođena nivou umješnosti igrača. Najslabija, odnosno sklepane olupine je ujedno i najsporija, što ne znači da u njoj nećete uživati. Naprotiv, upravo je s takvim vozilima moguće postići najbolje efekte pred kamerama jer je upravljanje najlakše. Srednja klasa su malo bolji automobili, dok najjači izgledaju odlično, no na njih imamo i najviše pritužbi.


Naime, isti su gotovo neupravljivi pri većim brzinama, pogotovo ako imaju stražnji pogon. Proklizavanje je samo jedan od problema, da ne pričamo kako smo se često vrtjeli u krug zbog nemogućnosti da vozilo izravnamo. Pobjede u trkama te klase možemo izbrojiti na prste jedne ruke, tako da smo često bili zadovoljni i trećim mjestom. Što se tiče automobila općenito, svaka klasa ima nekolicinu primjeraka koje možemo dodatno nadograđivati, kupovati nove i prodavati stare, ili pak imati nekolicinu u garaži i koristiti ih u za njima prikladnim utrkama. Glupo je s laganim vozilom odličnog ubrzanja nastupiti u natjecanjima u kojima je potrebno porazbijati sve suparnike, jer će nas isti smlaviti u samom početku, dok su teškaši slabih performansi jednostavno pretromi za brze gradske ceste. Nekakva zlatna sredina ipak postoji, iako je mnogo teže istim autom nastupati u svim natjecanjima. Bitno je naglasiti da kod odabira valja paziti na nekoliko važnih atributa, no kako je prezentacija spomenutih jednostavna, lako ćete odabrati svog favorita. Osim ostalih sudionika utrka, preporučljivo je razbijati okolinu, što uključuje signalne stupiće, izloge, pregrade, znakove i sve ostalo što mislite da se da pomaknuti. Razlozi za ove postupke su vrlo jednostavni: što više štete nanositi, brže se puni nitro. Opisivati ovaj dio nema smisla, jer svi znaju o čemu je riječ.


Umjetna inteligencija ponaša se u krajnju ruku čudno. Na momente nas zadivi odličnim prolazima i vožnjom, dok smo drugi puta razočarani činjenicom da se AI ne zna izvući iz jednostavnih situacija kada zapne sa strane. Kao da mu se nešto poremeti i forsira jednu stranu iako da krene unazad primjerice, vratio bi se na stazu u rekordnom roku. Spomenimo i manje igre koje doduše nismo voljeli ni u prethodniku, pa ni ovdje nismo impresionirani. Uglavnom, u njima je potrebno lansirati vozača iz sjedišta pod određenim kutom kako bi pogodili nešto, odletjeli što dalje i slične fore. Ajde, prvi puta je još i zabavno, no svako ponavljanje je nevjerojatno naporno, pogotovo ako igrate protiv ostalih sudionika (računala dakle). Nevjerojatno s koliko preciznosti AI obavi sve potrebne predradnje i izvede upravo ono što se od njega traži.


Grafički izgled igre za svaku je pohvalu, tim više što radi glatko i na zastarjelim strojevima, a u vezi s vizualijama, slobodno možemo tvrditi da su i jedini veći plus FlatOuta 2. Muzika je s druge strane također odlična - u prvih sat do eventualno dva. Nakon toga hard-rock pjesmuljci jednostavno počnu živcirat jer ih nema mnogo, a i sve su na isti kalup. Eventualno možemo izdvojiti par originalnih skladbi, dok su ostale tipična američka masovna proizvodnja. Voljeli bi kad bi mogli reći da je FlatOut 2 ispravio zamjerke originalu i uspio ovaj serijal uzdignuti iznad prosjeka, no to bi bila laž. Baš kao i prethodnik, zabavio nas je dan-dva protiv računala i još kojih tjedan dana u multiplayeru (koji radi bez ikakvih problema), no to je uglavnom to. Igra je trenutno deinstalirana s računala da ne zauzima mjesto, a vi ako smatrate da nemamo pravo, slobodno otrčite do stričeka u dućan i pokupite svoj primjerak FlatOuta 2.